Приказивање постова са ознаком Joakiminterfest. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Joakiminterfest. Прикажи све постове

петак, 6. септембар 2019.

Продаја улазница за Јоаким Интер Фест




Поштована публико, од 10. септембра у продаји су улазнице за 14. Јоаким Интер Фест.
РАДНО ВРЕМЕ БИЛЕТАРНИЦЕ
Радним данима и суботом од 10 до 14 и 18 до 20 часова
Контакт телефон 034 33 20 63
ЈОАКИМ ИНТЕР ФЕСТ 14.

Међународни позоришни фестивал
Крагујевац, 8-13. октобар 2019.

КО СЕ БОЈИ ПОЗОРИШТА?
Уторак, 8. октобар I СЛИКА ДОРИЈАНА ГРЕЈА, по роману Оскара Вајлда,
режија: Стајко Мурђев, Драмско позориште „Никола Ваптсаров“, Благоевград, (Бугарска)
Среда, 9. октобар I ТАРТИФ, по мотивима драме Ж.Б.П. Молијера,
ауторски пројекат Игора Вука Торбице, Српско народно позориште и Народно позориште Сомбор (Србија)
Четвртак, 10. октобар I ХАСАНАГИНИЦА, по мотивима драме Љубомира Симовића, режија: Андраш Урбан, Новосадско позориште/Újvidéki Színház (Србија)
Петак, 11. октобар I МЕДЕЈИНИ ДЕЧАЦИ, Јонут Социу по мотивима Еурипидове драме, режија: Андреј Мајери, Аполо 111, Букурешт (Румунија)
Субота, 12. октобар I КО СЕ БОЈИ ВИРЏИНИЈЕ ВУЛФ, Едвард Олби,
режија: Ленка Удовички, Позориште „Улисис“ (Хрватска) и Београдско драмско позориште (Србија)
Недеља, 13. октобар I ЗАБАВА ЗА БОРИСА, Томас Бернхард, режија: Снежана Тришић, Прешерново позориште Крањ и Позориште Птуј (Словенија)
Све представе почињу у 20 часова.

субота, 27. јул 2019.

Објављена селекција 14. Јоаким Интер Феста

На конференцији за медије у Књажевско-српском театру говорили су Милош Крстовић, глумац и директор Књажевско-српског театра и позоришни критичар РТС-а Слободан Савић, селектор и уметнички директор Фестивала.
Од 07. до 14. октобра ове године у Крагујевцу ће бити изведене представе из Словеније, Хрватске, Румуније, Бугарске, Грчке и Србије.
– Све у свему, и упркос свему, пред нама је Фестивал који слави естетски софистицирано и друштвено одговорно позориште. Од ове године његов концепт је евро-регионални, утемељен на високим уметничким стандардима. Одабрао сам представе које, у складу са референтним праксама позоришног израза, с једне стране отварају суштинска, онтолошка питања савременог човека, пониру у његову душу и интиму и, с друге стране, представе које се хватају у коштац и бескомпромисно разобличавају аномалије друштвеног живота и наопаке социјалне, родне и политичке навике. Селекција је тек мало више од пола посла. Предстоји нам још много рада, пре свега организаторима и домаћинима Фестивала. Ако све приведемо крају како је замишљено имаћемо већ ове јесени у Крагујевцу један од три најзначајнија међународна позоришна фестивала у Србији – рекао је, између осталог, Слободан Савић.
– Нема никакве сумње да је ово најквалитетнија селекција од оснивања Фестивала. Селектор је већ у првој години свог мандата урадио оно што је пројектовао за наредне две године. Град Крагујевац и Књажевско-српски театар, као што смо и обећали, чврсто стоје иза Савићевог концепта. Крагујевчани ће на јесен имати позоришни фестивал какав одувек заслужују – рекао је на крају конференције за медије Милош Крстовић.


ТЕСЛА, Гефyра Тхеатер Цомпанy, Атина, текст и режија Михалис Јинитис, Грчка

СЛИКА ДОРИЈАНА ГРЕЈА, по роману Оскара Вајлда, режија Стајко Мурђев, Драмско позориште „Никола Ваптсаров”, Благоевград, Бугарска

ТАРТИФ, по Молијеру, ауторски пројекат Игора Вука Торбице, Српско народно позориште и Народно позориште Сомбор, Србија

ХАСАНАГИНИЦА, по мотивима драме Љубомира Симовића, режија Андраш Урбан, Новосадско позориште, Ујвидеки синхаз, Србија

МЕДЕЈИНИ ДЕЧАЦИ/ МЕДЕА`С БОYС, Јонут Социу (по Еурипиду), режија Андреј Мареји, Позориште Аполо 111, Букурешт, Румунија

ЗАБАВА ЗА БОРИСА, Томас Бернхард, режија Снежана Тришић, Прешерново позориште Крањ и Позориште Птуј, Словенија

КО СЕ БОЈИ ВИРЏИНИЈЕ ВУЛФ, Едвард Олби, режија Ленка Удовички, Позориште „Улисис“, Бриони, Хрватска





уторак, 23. септембар 2014.

JOAKIMINTERFEST 2014 - 9. Međunarodni pozorišni festival - 9th International Theatre Festival

Selektor 9. JoakimInterFesta  je Goran Cvetković, pozorišni kritičar. Na ovogodišnjem JoakimInterFestu u takmičarskom delu festivala biće izvedeno sedam predstava iz šireg regiona.
Gledajući celokupnu istoriju čoveka, sa idejom da se nekako razume njegovo ponašanje – moramo doći do činjenice da je glavno obeležje ukupnog postojanja ove društvene životinje – RAT! I to u svim oblicima – od onog što se naziva oružanim sukobom dve sukobljene sile, do onog svakodnevnog – u porodici, na radnom mestu, na ulici, u kafani, na pijaci... Rat nije samo trenutak sukoba – rat je i priprema rata – planiranje, prepariranje budućih učesnika, podmićivanje, lažno uvećavanje razloga, prevara, krađa istine, podmetanje lažnih dokaza, medijska halabuka, zloupotreba osećanja, licemerje iz koristoljublja. Ratuju velike sile, male države, plemena, partije, vojske, gerile – ali, ratuju i porodice, ratuju sinovi i očevi, ratuju muževi i žene, ratuju braća i sestre, ratuju državni službenici, ratuju radnici, ratuju kriminalci, ratuju tajkuni, ratuju pisci, ratuju političari, ratuju glumci, ratuju kritičari, ratuju profesori... Rat u nama i oko nas je trajno stanje stvari – a pogotovo u društvima kao što je naše – u takozvanoj tranziciji – u vremenima kad se, evo već četvrt veka, raspada nešto što je stvarano vekovima i gde se uz najgroznije ratovanje i prevare stvaraju dekadentne i neuspešne kneževine, spremne da se sutra raspadnu ili trajno predaju velikim silama, kao dodatni posed, i kad ljudi ostaju bez nade u praznini istorijskih turbulencija, napušteni i obezglavljeni.
Zato smo, sastavljajući repertoar ovogodišnjeg JOAKIMINTERFESTA, pokušali da prikažemo takvu sliku sveta, koja koliko–toliko, prikazuje neke aspekte tog trajnog, ali i sadašnjeg rata u nama i oko nas. Pokušali smo da predstavama koje ćete videti – odgonetnemo moguće uzroke, da pratimo razvoj i sagledamo neke oblike, tog fatalnog rata. Pored toga, pokušali smo da sastavimo repertoar od predstava nastalih na tekstovima vrsnih autora – kao što su Ronald Harvud, Ežen Jonesko, Henrik Ibzen, Tadeuš Svobođanek i drugih, u režiji reditelja sa iskustvom i renomeom – videćemo predstave Vladimira Milčina, Dina Mustafića, Nebojše Bradića i poslednju predstavu našeg preminulog kolege, Primoža Beblera. Na festivalu će učestvovati, u konkurenciji za tradicionalne nagrade, pozorišta iz Nove Gorice, Banjaluke, Zenice, Tuzle, Virovitice, Beograda, Kikinde, Skoplja i Budimpešte. U današnjim teškim finansijskim uslovima, kragujevačka publika videće ponovo, jedan dobar festival značajnih predstava koje će joj ponuditi odgovore na potencijalna pitanja o društvu kome živimo, prikazati estetski uzbudljive scenske igre i upriličiti iskreno uživanje.
 Goran Cvetković, Beograd,  24. jul 2014. godine. 

7-15. oktobar 2014. godine, 
Kazalište Virovitica, predstava Revizor, autor Nikolaj Vasiljević Gogolj, režija Dražen Ferenčina.
Beogradsko dramsko pozorište, predstava TRPELE, autori Milena Depolo i Boban Skerlić, režija Boban Skerlić.
Narodno pozorište Republike srpske Banja Luka, predstava Lutkina kuća (Nora), autor Henrik Ibzen, režija i izbor muzike Nebojša Bradić.
Narodno pozorište Kikinda, predstava Nosorog, autor Ežen Jonesko, adaptacija i režija Snežana Trišić. 
Slovensko narodno gledališče Nova Gorica, predstava Susret, autor Nina Mitrović, režija Primož Bebler.
N. U. Teatar za deca i mladinci Skopje, predstava Naš razred, autor Tadeuš Slobođanek, režija Vladimir Milčin. 
Bosansko narodno pozorište Zenica, predstava Majstor, autor Ronald Harvud, režija Dino Mustafić. 
U čast nagrađenih: Pozorište Timočke Krajine Zoran Radmilović Zaječar, predstava Kabare Nušić, adaptacija i dramaturgija Dimitrije Kokanov i Jovana Tomič, režija Jovana Tomić.

www.joakimvujic.com 

уторак, 16. октобар 2012.

NAGRADE 7. JOAKIMINTERFESTA


Nagradu za najbolju predstavu u celini dobilo je Ujvideki sinhaz / Novosadsko pozorište za „Marat The Sade“ Petera Vajsa u adaptaciji i re žiji Andraša Urbana. „Marat The Sade“ predstavlja presek istorije novog veka obeleženog krvavim revolucijama i snažnim društvenim previranjima kroz jedinstveno izvođenje pozorišnog ansambla u kojem su režija i gluma jedno telo. Rediteljska ideja je nadgrađena snažnom i kompleksnom glumom. Ekspresivna, višeznačna, „Marat The Sade“ je inventivan, hrabar teatarski iskorak.
Nagradu za najbolju režiju osvojio je Vladimir Milčin za „Čekajući Godoa“ Semjuela Beketa u izvo đenju Turskog teatra iz Skoplja. Milčin je, analitično, sa svakom mikroradnjom, otkrio nov kolorit I poeziju u Beketovom tekstu. Reljefni način na koji prikazuje večitu ljudsku borbu za smisao je višeznačan i filozofski. Milčinova režija sa snažnom, humanističkom porukom, predstavlja angažova ni politički teatar u novom svetlu.
Nagradu za naj bolju žensku ulogu dobila je Maja Blagovič za uloge Unuke, Azijke, Mrava i Prodavca u „Zlatnom zmaju“ Rolanda Šimelfeniga u režiji Januša Kice a u izvođenju Slovenskog stalnog gledališča iz Trsta. U „Zlatnom zmaju“ je rediteljski koncept bio da je gluma glavno oruž je. Maja Blagovič je suvereno vladala svojim glumačkim oružjem transformišući se i kombinujući broj na glumačka sredstva. Blagovičeva je uspela da u malim dramskim segmentima ostvari snažno scensko prisustvo.
Nagradu za najbolju mušku ulogu dobio je Romeo Grebenšek za uloge Dede, Azijca, Kelnerice i Cvrčka u „Zlatnom zmaju“ Rolanda Šimelfeniga u režiji Januša Kice a u izvođenju Slovenskog stalnog gledališča iz Trsta. Grebenšek je, prezentujući umetnički senzibilitet na emotivnim antipodima, gracilnost Cvrčka s jedne i oronulost i nemoć Dede s druge strane, pokazao visok stepen umetničke zrelosti, naizmenično proživlja vjaući ulogu i igrajući s distancom.
Nagradu za vizuelnost osvojio je Ujvideki sinhaz /Novo sadsko pozorište za „Marat The Sade“ Petera Vajsa u adaptaciji i režiji Andraša Urbana. Potpuni vizuelni do življaj koji predsta va nudi sadr ži preciznu i te atarski promišljenu upotrebu svih pozorišnih sredstava: svetla, scenografije, kostima, šminke, mizanscena. Predstavljena na inventivni način, tela glumaca takođe čine elemente ekspresivne scenografije.
Specijalnu nagradu osvojila je predstava Pismo iz 1920, prema istoimenom zapisu Iva Andrića Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice u režiji Olivera Frljića. Pismo iz 1920. prelazi granicu između pozorišta i života. Zajednički autorski projekat reditelja i glumaca, Pismo iz 1920. je žestok, beskompromisan društveno-politički izazovna cionalizmu, ksenofobiji, homofobiji i klerofašizmu i poseduje osoben estetski i umetnički senzibilitet.